Banjaluka kao trgovački centar

Zbog svog položaja Banjaluka je oduvijek bila značajan trgovački centar. U turskom periodu i sam pojam čaršije veže se za tu vrstu djelatnosti. Dućani i otvorena tržnica bili su orijentalnog tipa.

Pred kraj turske vladavine dolazi do pojave trgovačkog staleža. Tako ruski konzul Giljferding iz Sarajeva, pri proputovanju kroz Banjaluku neposredno prije austrijske okupacije, ističe pojavu trgovaca, uglavnom Srba, koji čine posebnu skupinu koja se ističe bogatstvom i kontroliše dobro snabdjeveno tržište.  

 

Dolaskom Austrijanaca i trgovina dobija nešto od evropskog štiha. Pristiže roba iz Evrope, ali uglavnom za austrijske činovnike i vojnike dok se domaće stanovništvo zadovoljava starim načinom trgovine. U to vrijeme je značajna pojava bogatih Jevreja koji su se uglavnom bavili trgovinom.


 

Period između dva rata u Banjaluku i u segmentu trgovine donosi značajne promjene. Tako čuveni gazda Poljokan, otvara veliku prodavnicu u samom centru, koja se može smatrti prvom robnom kućom, modernog tipa.

 

U tom periodu, gradi se i nova tržnica na mjestu stare Govedarice. Tržnica se nalazila na istom mjestu gdje se i sad nalazi i s pravom se govori o tradiciji modrnog tržničkog poslovanja.
U periodu socijalizma dolazi do planskog poslovanja što se odražava i na trgovinu.

 

U prvom periodu roba je racionalisana i kontrolisana u podržavljenim trgovinama, što dovodi do sivila i crnog tržišta. Svega ima, ali u planovima ili ispod tezge.
U periodu zrelog samoupravnog socijalizma – stanje se bitno promijenilo i poboljšalo. U Banjaluci trgovina oživljava, pa se može reći da je zbog svog položaja bila privilegovana u odnosu na većinu bivših jugoslovenskih gradova. Ovdje su bile prisutne trgovine iz svih Republika.

Tako su se kod nas nalazile robne kuće, lanci i prodavnice: NIK-a, Varteksa, BEKA, Kluza, Standarda, Triglava, Kamenskog, Mure, Laboda, Oteksa, Alhosa, Borca, Karneksa, 29. Novembra, Gavrilovića, Peka, Borova, Planike, Demosa... Mnogima ova imena više ništa ne znače, a kod nekih izazivaju sjetu na onu veliku državu: od Vardara pa do Triglava, i sve na dohvat ruke i sve naše.
Poslije zemljotresa izgrađeno je nekoliko modernih robnih kuća: Standard, Centar, Zenit, a osamdesetih i Boska koja se možda pretjerano reklamirala kao najveća robna kuća na Balkanu.
Postojala su dva velika lanca prodavnica Malpreh i Konzum, koje su kontrolisale gotovo kompletnu mrežu malih prodavnica gotove robe i hrane.
Banjalučki Metal predstavljao je trgovinskog giganta i u Danima ugovaranja, koji su trajali nekoliko sedmica ujesen, sklapani su trgovački aranžmani vrijedni i nekoliko desetina, a prema sadašnjim jadikovkama, čak i stotina miliona dolara.
Poslije posljednjeg rata dolazi do propadanja svih starih giganata, pa i trgovačkih preduzeća. Većina ranijih robnih kuća je privatizovana, a pojavljuju se i nove.

Danas u Banjaluci djeluje nekoliko poznatih trgovačkih kuća kao što su OBI, Robot, Interex, a primat imaju regionalni lanci poput Peveca, C marketa, ili Merkatora. 

U konkurenciji sa tržnim lancima opstaju samo male porodične prodavnice. Još uvijek.